Sa pola srca

Dobrodošli na moj blog

26.02.2014.

Odoh u planine

Od danas služeno pređoh u dijasporu. Moram to da zabilježim. Kod mene baš ništa ne može početi i završiti normalnom procedurom. Za rokove da i ne pričam. Nekad pomislim da se namjerno dovodim u takve situacije. Kao svemu ja to ležerno postupam, dok me ne lupi po glavi 100 stvari u jednom danu, al' opet dzaba. Haman svaki dan isti. Uvijek mi malo 24h. Jedva se stigoh danas upisati na kurs. Na onom pri Uni sve popunjeno. Dzaba, mogla sam danas raspasti pred tetom u službi, ne bi mi pomoglo. Nakon lutanja pola grada, od jednog do drugog centra za kurseve, nekako sam na zadnjoj stanici uspjela pronaći jedno prazno mjesto da krenem u martu, i to za A2 koji sam u Bosni položila. Na to sve duplo će koštati, nego na Uni, ali o tom ne smijem ni razmišljati. Moram pothitno pronaći kakvog posla. Prokleti ojri. Ne bih ja to ni žurila toliko sa kursom, da mi danas nisu u općini potvrdili ono što mi je teta u studentskoj rekla, a to da moram savladati njemački jezik do septembra jer mi tad počinju predavanja, ustvari ovih za drugu vizu nije briga za jezik već u januaru već moram doći sa položenim ispitima. :o Kaže mi sestra mora biti neka greška, ne možeš biti toliki slučaj, svi imaju godinu dana ili 3 semestra za jezik pa tek onda predavanja. A ja samo jedan semestar :/ Prijatelj mi kaže, možda je to i dobro, kao ti najbolje radiš pod pritiskom. Uglavnom, niko ne sumnja da ja to neću, ja borac 'vako-nako. Ne znam zašto mi to ide na živce. Podsjeti me na osnovu školu kad sam namjerno znala reći roditeljima da sam dobila loše ocjene da bi se malo zabrinuli i kao više kasnije cijenili moj uspjeh. Pokušaj bezuspješan. Uvijek ista rečenica. Učiš za sebe. Dok za brata, druga priča. Moja konverzacija na njemačkom je sad žalosno-smiješna. Nešto razumijem ako previše ne zabrste i onda uglavnom ih zamolim da se prebace na engleski, da bih ja odgovarala kasnije mix engleski i njemački. Izađem frustrirana. Za malo se stvari kajem u životu, a za to što mi je izostalo savladavanje perfekt konverzacije na eng i NEučenje drugih jezika mi je posebno krivo. Sad vidim da mi je lista prioriteta bila loša. A nek mi neko kaže da stavljam sebe na prvo mjesto, lupila bih ga sa nečim. Drugo je kad u nekim stvarima krećeš od sebe, a drugo kad si sebi na prvom mjesu. Imam 6 mjeseci da savladam njemački, posebno poslovni i budem spremna za predavanja i ispite, malo me scary al' moram da stisnem zube. Moram da preovladavam svoju samokritičnost i sramotu od pogrešne konstrukcije rečenica. Heheh kad vam onda počnem lupati na času :D Ako me krenu ovi jezici, upisaću i talijanski. Oduvijek mi je bila želja da savladam talijanski. Ne vjerujem u prošle živote, al' da vjerujem, sve mi se nešto vrti po glavi da bi bila kuja lutalica ili neka talijanska nogometašica :)

26.02.2014.

La vita e bella

Toliko mi se stvari zna desiti u jednom danu, da imam komotno materijala za par epizodi neke serije. O prethodnim događajima i jučerašnjem danu ne želim previše da pričam. Kad naiđe moja "dark side" najradije bih prespavala to stanje. Ne volim kad mi dušom preovlada tuga i ljutnja zbog drugih ljudi koji to ne zaslužuju. Koliko god se trudila biti zen, ljudska glupost i nepravda tj.bezobrazluk me uvijek uspiju uzbaciti iz takta. Eh,još kad se to dvoje spoji, uh joj... a s druge strane ja bih crkla da ne progovorim protiv toga. Najzanimljive je što na kraju mene prozovu za diktatora i oštrokondzu, kao mene se treba čuvati:P a isti ti vuci u ovčijoj koži naprave od sebe žrtve. Posebno sam alergična na samosaželijevanje i kad se neko pokušava ufurati u ulogu žrtve, a još više kad im to prolazi. :/ Mah, svašta doživiš kad radiš sa ljudima. Zato u extremnim situacijama, isplivaju i estremni karakteri. S jedne strane sam stekla "neprijatelje", ali s one bolje, prijatelje do kraja života iako se ne znamo dovoljno dobro. Čudim se kako neki ljudi, koji se kreću među ljudima, ne mogu pronaći dobre prijatelje. Po meni je stvar jednostavna. Ako procijeniš da je osoba čovjek prije svega i volite se jer ljubite ono ljudsko u drugom, već ste na pola puta. Ali, treba dozvoliti bliskost;) Hmm, nekad ne znam o čemu bih pisala, a večeras bih o svemu. Piše mi se o svim zanimljivim ljudima koje sam upoznala i koji su postali dijelom mog života.. piše mi se o svojoj čeličnoj dami, zmaju od nene :), o svojoj majci kojoj je drugo ime sabur i tišina, o svojim sestrama koje su moje oaze, moja snaga, piše mi se o nekim posebnim slikama iz djetinjstva, o prijetaljici koja ima opsesivno-kompluzivni poremećaj i svaku svoju misao mora podijeliti sa ljudima, posebno u situacijama kad ne treba, o životu najstarije žene u selu zbog čije sam sudbine nedavno plakala k'o godina, o dvjema prijateljicama koje su odrasle bez jednog roditelja zbog kojih sam promijenila mišljenje da jednog dana budem samohrana majka, svim onim događajima koji su me danas učinili ovaku kakva jesam. I dok ovo napisah, skontah da sam izostavila muškarce iz svog života. Ipak, o njima ne bih. Sve u svemu ima dovoljno materijala za jednu tragikomediju. Imam osjećaj da sam dosad živjela nekoliko života. U svakom sam, najčešće kroz smijeh plakala i kroz suze smijala.

25.02.2014.

."Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti.."

25.02.2014.

EKG

Mislim da ne bih mogla zamisliti život u Danskoj. Prepala bih se te ravnice. Tamo je najveći vrh 173 metra. Neka meni brda i planina. Tako mi je i u životu. Kad naiđem na dužu "ravnicu", odmah me prpa hvata i pitam se šta li me sad očekuje. Ako se slučajno to stanje zadrži, tu stupa na snagu moja hipohondrija. Uglavnom, imam problema kad mi je život bez problema. Dobro Antić veli: "Lako mi je s' nemirom, ne mogu da umirim mir"..

24.02.2014.

Zašto ljudi umiru?

Prvi susret sa najdražim bićima na svijetu me doslovno oborio sa nogu. Kad su skočile na mene, legla sam na pod, a one po meni, jest da mi je malo falilo sa onim torbama. Iako jedna ima 24 kilograma a druga 17 jake su za svoje godine.:) I narasle su mi za 15 dana :) Prvo su me odvele u moju sobu da mi pokažu pisma. Na jednom piše dobro nam došla tetka, a na drugom Allah na arapskom. Starija sestrična jedva dočekala da mi pokaže kako je naučila pisati na arabisch. Prvi razred osnovne, a zna već računati, čitati i pisati sva slova. Pametnica moja. Druga, moj lopov, mi na uho šapće tetka ich liebe dich. Da se insan prosto istopi od te ljubavi. Nisam odavno osjetila toliki nalet sreće, da bi ubrzo nakon sat vremena, kad sam ih krenula uspavljivati, osjetila toliko tuge. Nekad je znalo proći po godinu dana da ih ne vidim, a ove godine me krenulo. Više sam u Austriji nego u Bosni. Vidjećemo ubrzo hoće li tako i ostati. Krenula ih ljubiti od nene, nene stare, drugih dviju tetki, dajdže, mace i kaže Hana da hoće od Zeusa ( našeg zadnjeg psa), a Nadija: "Pa Hana, Zeus je umro". I onda dječija pametna pitanja. Pa što je umro? Što se mora uopće umrijeti? Ne dao Bog slagati nešto. Nego pokušati objasniti onako kako ja to mislim. Djeca osjete kad nije iz srca, ne volim lagati, a i ne mogu slagati Hanine pametne oči. Kad čita iz mojih. Pokušah nešto odgovoriti, da smrt nije loša i da to nije kraj. Kaže, kako nije a mama i vi kad odete tamo gdje leži did plačete... Zašto se mora umrijeti, pa zašto je umro did? Što mi ne znamo tvog babe? Što se on ne vrati? Krenu dijete plakati i govoriti kako ne želi da niko nestane i umre. A Nadi samo govori, ja znam šta je duša: To je kad ja odem u Kindergarten i ja ne vidim duše, ali kad pogledam u nebo znam da postoji. Pokušah joj objasniti vezu između Allaha, ljubavi i duše, onako kako ja vidim, ali kako mi objašnjavanje nije išlo najbolje, a tuga u Hane povećava, prekinula sam to našom pjesmicom za laku noć..Srećom, ubrzo su zaspale, a od mog sna zasad ništa, bar dok sebi ne dopustim malo tugovanja, nisam odavno...

07.02.2014.

Nešto za sebe

Ipak nemam mira da zaspem. Previše mi se miješaju snovi i java. Možda pred put. Svejedno, ne želim da me misli odvuku u neki film. Odlučila sam, ovo će biti nešto što radim za sebe. Pisaću. Takva sam, da uvijek imam nešto za reći. Čudo je kad ostanem bez texta. Ukoliko me nema duže vrijeme, znači da sam zaboravila na sebe. Obećala sam sebi ovo već ranije, da neću ponoviti matricu. I slagala. Sad ću imati kopas. Blog. Moram pronaći sopstvenu ravnotežu. Manje posla, više zadovoljstva. Život se prebrzo dešava, a ja ga svojim ponašanjem dodatno ubrzavam. Nadam se da ću uspostaviti balans ma gdje god bila. Tačno sam osjetila da je i kod mene vrijeme za promjene. Al' mene kad krene, onda krene. Haman u isto vrijeme mi jave da sam primljena na master u Austriji i nakon par dana da sam dobila posao u Bosni. I to u struci. Kakav sam željela. Mada sam pretpostavila da će me primiti i tamo i ovamo. Prepustila sam se sudbini, ko prije javi za to se odlučujem. Jučer sam predala papire za vizu. Sve uredno, ali ako budu cjepidlačili imaju osnova i da me odbiju. A kad dođem kući čeka me razgovor za posao. Vjerovatno ću morati odbiti prije nego što saznam odgovor za vizu. Previše sam uložila u ovaj odlazak, i truda i novca da bi to stavila na vagu. Realno, postoji šansa da ostanem bez obje prilike. Ali, neću previše da razmišljam o tome. Biće ono što je najbolje za mene. Dragi Bog zna najbolje. Znam samo, sutra nakon 10h putovanja, kod kuće me čeka posla poštenih 7 dana, da privedem jedan projekat pri kraju. I onda moram naredne 3 sedmice kod kuće pametno da iskoristim, u slučaju da mi odobre vizu. Nadam se da ću stići vidjeti sve drage ljude kojima već odavno dugujem susret. I sebi. I njima. Neke sam počela sanjavati. Ne znam da li ću naredne godine provesti gradeći život ispočetka ili tamo gdje mi je dom. Kako god promjena je neminovna, ipak, "sve se mjenja, samo je promjena konstantna." Pošto mi se maloprije u krevet ušunjala najslađa petogodišnja djevojčica koja se inače svako večer u ovo doba ukrade iz svog kreveta do mene,i svaki put me taj njen čin iznova obraduje kao prvi put (to volim kod sebe:)), tako da ću ipak svoje misli fokusirati na sadašnjost i uživati u blizini svoje sestrične.

07.02.2014.

Ako znaš bilo što

https://www.youtube.com/watch?v=tHbMkSwbTYU




Sa pola srca
<< 02/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
232425262728

MOJI LINKOVI

.." O meni se najljepše brinu oni koji me ostavljaju na miru"..
.."Pocinjem ovu svoju pricu, nizasto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaca od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da ce se naci neko rjesenje kad bude racun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji sto ceka kao izazov. Ne znam sta ce biti zabiljezeno, ali ce u kukama slova ostati nesto od onoga sto je bivalo u meni, pa se vise nece gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam sta je bilo"..

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
646

Powered by Blogger.ba